Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu
Mnogi će reći da će slika Hrvatske i svijeta koju sam oslikao u prethodnom pasusu uvijek biti više-manje ista. Mnogi će tvrditi da je nemoguće promijeniti stvari na koje, naizgled, nemamo nikakav utjecaj. Probati mijenjati stanje stvari na globalnom nivou je za njih apsolutno uzaludan trud. Međutim, ja se s takvim stavom ne slažem. Nešto mi jednostavno kaže da svijet može biti drugačije, bolje mjesto i da mnogi od nas mogu učiniti nešto po tom pitanju. Postoji mnogo prostora za poboljšanje stvarnosti i svi je mi možemo učiniti barem malo boljom, pa makar u vrlo maloj mjeri. Naravno, rijetko itko može sam učiniti išta značajno. Međutim, ako veliki broj ljudi združi svoje snage i počme raditi na zajedničkom cilju, izgledi se naglo mogu promijeniti na bolje. U stvari, ako združimo snage i uskladimo napore, stanje u društvu se može poboljšati u većoj mjeri i daleko brže nego se većina ljudi usudi sanjati. Ako za ništa drugo, ova tvrdnja vrijedi barem za zaštitu okoliša. Ovo moje mišljenje je utemeljeno na bezbrojnim inspirirajućim pričama koje sam čuo u životu i na znanju koje sam usvojio do sada.
S obzirom da sam mišljenja da moja zemlja i svijet ne idu u optimalnom smjeru, uvjeren sam da trebam, kao i svaka druga osoba koja slično misli, javno izreći svoje nezadovoljstvo i razočaranje. Osim toga, trebam pokušati doprinjeti iznalaženju rješenja u cilju poboljšanje sveukupne situacije, te djelovati u skladu s njima. U ovom kontekstu, želim naglasiti da sam umoran od svih onih koji se samo žale na opću situaciju i ne čine ama baš ništa da promijene vlastite živote i društvo u kojem žive. Ja vjerujem da je velika većina osoba u mogućnosti izabrati život koji želi voditi (barem u većini Zapadnih zemalja u kojima je sloboda djelovanja više-manje zagarantirana). Duboko sam uvjeren da mnogo truda i rada mogu promijeniti vlastiti život u mnogim zemljama. Na sličan način, vjerujem da je budućnost zemlje svakog pojedinca u određenoj mjeri u rukama tog pojedinca, ali samo ako se ta osoba prestane samo žaliti i počme djelovati. Postoji ogroman broj načina djelovanja i aktivnosti koje svatko može poduzeti do poboljša svoj život i svoju okolinu, a ja vjerujem da bi oni koji mogu uistinu i trebali učiniti nešto po tom pitanju. Francuski diplomat i pisac Stéphane Hessel je ustvrdio u svojoj poznatoj knjizi da je najgori stav ravnodušnost i stav “Ja ništa ne mogu učiniti; samo ću se provući.” Sa ovakvim stavom osoba gubi jednu od glavnih karakteristika koja ju čini ljudskim bićem.[1] U tom kontekstu, slažem se sa svima onima koji smatraju da čovjek ne smije samo kriviti druge osobe za izgled vlastitog života i okoline. Umjesto toga, on treba preuzeti sudbinu u svoje ruke. Drugim riječima, svatko može učiniti nešto po pitanju svoga života, ali i svijeta koji svi mi dijelimo.[2]
Moje uvjerenje da je transformacija Hrvatske i svijeta moguća primarno proizlazi iz činjenice da su mlade generacije voljne angažirati se i boriti za svoju budućnost. Istina, to još nije slučaj u Hrvatskoj u onolikoj mjeri u kojoj je slučaj u nekim drugim državama, ali ipak vjerujem da je sazrijelo vrijeme da i u Hrvatskoj polako nastupe promjene. Međutim, umjesto da se stanovnici u Hrvatskoj i ja oslonimo na pristup “od vrha prema dnu”, mi bismo trebali početi koristiti pristup “od dna prema vrhu”. Drugim riječima, neovisno o glavnim političkim strankama u Hrvatskoj, ljudi željni dubinskih promjena u društvu trebali bi se početi aktivno organizirati i iznalaziti različita rješenja za svakidašnje probleme, te ih primijenjivati na osnovi principa “učenje kroz praksu”. Siguran sam da ćemo jedino u ovom slučaju izbjeći loše posljedice koji nas zasigurno očekuju ako dopustimo glavnim političkim strankama u zemlji da nastave voditi Hrvatsku na način na koji su je vodili zadnjih dvadesetak godina. Knjiga koju sam napisao i projekt koji sam osmislio moj su doprinos društvenoj i ekonomskoj transformaciji Hrvatske i stvaranju boljeg svijeta za većinu ljudi. Vjerujem da će se generalno stanje stvari ne samo u Hrvatskoj, nego i u mnogim drugim državama popraviti jedino kad se pokrene puno sličnih projekata od kojih će neki polučiti uspjeh.
Ovdje moram spomenuti da mi je jedna starija osoba proteklih godina više puta iznijela svoj stav prema kojem bih se trebao učlaniti u neku od postojećih političkih stranaka u zemlji, ukoliko zaista želim utjecati na opću situaciju u Hrvatskoj. Po mišljenju te osobe, to je jedini način da utječem na promjene. Međutim, ja mislim da je ta osoba, kao i svaka druga osoba koja slično misli, u krivu. Više puta sam joj ponovio da ja više ne vjerujem niti jednoj od aktivnih stranaka u državi niti velikoj većini njihovih poznatih političara jednostavno zato jer su dokazali svoju nesposobnost i manjak ikakvog morala već previše puta. Nadalje, po mom mišljenju, učlanjenjem u postojeće političke stranke značilo bi da odobravam prošle postupke njihova političkog vodstva i da se slažem sa njihovim stavovima, a to kod mene zasigurno nije slučaj. Također, trebao bih biti spreman na kompromise na koje jednostavno nisam spreman. Nažalost, u Hrvatskoj su vrhovi glavnih političkih stranaka prepuni pojedinaca koji su ili već u zatvoru ili bi tamo već odavno bili da hrvatsko pravosuđe uistinu funkcionira. Ako ovo i nije slučaj, negativna selekcija je toliko sveprisutna da do vrha stranaka dospiju najčešće samo osobe upitnih stručnih i moralnih osobina. Po mom mišljenju, u takvoj okolini nije moguće zagovarati i iznijeti korijenite promjene u načinu razmišljanja i djelovanja. Sve u svemu, moje je mišljenje da je nemoguće graditi kuću na temeljima koji su razrušeni ili dovedeni u pitanje. Zbog svih navedenih i sličnih razloga, rekao sam toj osobi da želim pokušati doprinijeti promjenama na svoj način. Rečeno mi je da je to nemoguća misija. Moja knjiga i projekt su nastali kao rezultat želje da dokažem kako je takvo nešto ipak moguće. Uistinu se nadam da će još mnogo mladih ljudi željnih dubinskih promjena u društvu pokušati ići drugačijim putevima od onih koji vode kroz dosad etablirane stranke koje su, po mom mišljenju, glavni krivci za današnje stanje u Hrvatskoj.
Za poboljšanje bilo kakve situacije potrebno je obaviti analizu postojećeg stanja i definirati ciljeve koji se želi ostvariti. Tijekom tog procesa treba se ustanoviti mogući prostor za poboljšanje i koraci koji se trebaju poduzeti kako bi se ostvarila određena vizija. Čini mi se da bi ovo trebao biti jedinstven pristup promjeni stanja, bez obzira da li se radi o promjeni vlastita života, bliže okoline ili društva u cijelini. Ukratko, to je pristup koji sam odabrao za svoj projekt i zato nisam oklijevao prikazati sadašnje stanje u Hrvatskoj onakvim kakvim mi se čini, bez obzira što izgleda prilično negativno.
[1]Stéphane Hessel, Pobunite se!, Vbz, Zagreb, 2011, page 19.
[2]Pisac Neil Gaiman je lijepo sročio slijedeće: “Svi mi – odrasli i djeca, pisci i čitatelji – imamo dužnost da sanjamo. Imamo dužnost da maštamo. Vrlo je lako pretvarati se da nitko ne može ništa promijeniti, da smo u svijetu u kojem je društvo ogromno i gdje je jedna osoba manja od ičega: atom u zidu, zrno riže u polju riže. Ali, istina je, pojedinci mijenjaju svoj svijet uvijek iznova, pojedinci stvaraju budućnost, i oni to čine maštajući da svijet može biti drugačiji”. (Izvor: Neil Gaiman: Why our future depends on libraries, reading and daydreaming, Guardian, October 15, 2013. Dostupno na: http://www.theguardian.com/books/2013/oct/15/neil-gaiman-future-libraries-reading-daydreaming?CMP=twt_gu )